Hrvatski nogometni klub Croatia - Oslo, utemeljen je 1973. godine i najstarije je organizirano hrvatsko društvo u Norveškoj. Od 1975. godine redoviti je sudionik turnira hrvatskih klubova u Skandinaviji, koji se održavao svake godine na Duhove. Turnir se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća naizmjenično održavao u Geteborgu i Malmeu u Švedskoj, s tim da je Croatia dva puta (1985. i 1989. godine) bila domaćin i organizator u Oslu.

Iako je klub od samih početaka na turnirima hrvatskih klubova nastupao pod imenom Croatia, u norveškom je prvenstvu tijekom 70-ih godina bio registriran i nastupao pod imenom „Oslo katolsk ungdomslag“ (Katolička mladež Osla), ali s hrvatskim grbom na dresovima. Prvi predsjednik kluba bio je Vinko Marić koji je uz pomoć trenera - Norvežanina Tore Bognara - najzaslužniji za rad i opstanak kluba u prvim godinama. Tajnik kluba u to vrijeme bio je Dominik Bunoza, a prve dresove Croatie iz Osla nosili su: Slavko Benasić, Nikola Beš, Mile Brkljačić, Šime Grubišić, Ante Jurković, Ivan Keser, Bariša Kešina, Jure Markota, Jole Milinković, Pero Ostrun, Ivan Poljac, Franjo Sertić, Petar Suton, Ivan Turkalj i Nikola Vučić.

Čin osnivanja kluba u malobrojnoj hrvatskoj zajednici u Oslu još je značajniji kada se uzme u obzir da su predstavnici jugoslavenske diplomacije u to vrijeme izlagali pritiscima, često i otvorenim prijetnjama, sve one koji su se izjašnjavali kao Hrvati i koji su promicali hrvatske nacionalne interese.

Osnivanjem kluba, grupa hrvatskih domoljuba tada je i na ovaj način istaknula svoju političku pripadnost. Oni nisu podlegli pritisku i prijetnjama jugo-diplomata da skinu hrvatski grb s dresova, i klubu se se veoma brzo zbog njihova odlučna i hrabra držanja priključili mnogi domoljubi iz malobrojne zajednice.

Kako je u to vrijeme teško bilo biti Hrvat u Norveškoj i u kakvom se tada okruženju radilo i djelovalo, govori i činjenica da je trebalo proći punih deset godina od utemeljenja kluba pa do podnošenja zahtjeva Športskom savezu Osla za službenom registracijom kluba pod imenom Croatia.

Kako je hrvatska zajednica u Oslu, i uopće u Norveškoj bila malobrojna, klub je neko vrijeme (početkom 80-tih godina) postojao samo na papiru, što je prisililo grupu Hrvata da sazove Skupštinu kluba - 26. listopada 1984. - na kojoj je odlučeno da se nastavi djelovanje i ligaško natjecanje.

Zaključeno je da se od norveških vlasti energično zahtijeva da se klubu odobri nastup u norveškoj ligi pod imenom Croatia - čemu je nakon dugotrajne borbe s birokracijom i udovoljeno, i to od strane Norveškog športskog saveza (Norges Idrettsforbund). Najzaslužniji za službenu registraciju tog imena bio je klubski aktivist Ivan Poljac, koji je uz ostale funkcije u hrvatskoj zajednici bio i predsjednik kluba od 1984. do 1992. godine.

Uz već spomenuta imena, potrebno je spomenuti i druge aktiviste koji su zaslužni za rad i postojanje kluba: dugogodišnji tajnik kluba 80-ih godina Ivan Sekulić, dugogodišnji članovi uprave kluba: Petar Suton, Milan Kutrovac i Branimir Poljac- potonji je također bio predsjednik Croatia Oslo osamnaest godina (1993.-2011.) i treba mu odati čast što klub postoji i danas.

Gledajući danas sve skupa s povijesne distance, slobodno se može reći da je Croatia Oslo bila jedna vrst gnjezda iz kojeg je nastala današnja nacionalna udruga, Hrvatska zajednica u Norveškoj/Kroatisk forbund i Norge.